Anđeo ničije zemlje, koji je ponekad poznat i kao "Ruža ničije zemlje", vojna je poljo -medicinska sestra pod nadimkom "anđeo milosrđa". Medicinske sestre Crvenog križa iz Prvog svjetskog rata zapravo su zapamćene u jednoj pjesmi pod nazivom "Ruža ničije zemlje".
Tijekom Prvog svjetskog rata Ničija zemlja bila je i stvarni, ali i figurativni prostor. Ovo mjesto razdvajalo je prve crte suprotstavljenih armija i bilo je vjerojatno jedino mjesto gdje su se neprijateljske trupe mogle sastati bez neprijateljstava. Na tom se mjestu dogodilo spontano božićno primirje u prosincu 1914. godine, gdje su se protivničke postrojbe neslužbeno mogle dogovoriti da će sigurno ukloniti svoje ranjene suborce ili se čak sunčati prvih dana proljeća.
Originalnu verziju ove pjesme objavio je Leo Feist 1918. godine na francuskom pod naslovom La Rose Sous Les Boulets, ali je najpoznatiju englesku verziju producirao Jack Caddigan i James Alexander Brennan krajem Drugoga svjetskog rata.
Dvije slike ruže i anđela ili "Anđeo ničije zemlje" kombinirane su u umjetnosti tetovaža koja je također bila popularna tijekom Prvog, kao i Drugog svjetskog rata. Vojnici su se sjećali svojih medicinskih sestara po tetovažama na kojima su prikazane ove samilosne žene, noseći tradicionalnu bijelu medicinsku kapu s Crvenim križem, ponekad s ružom u pozadini. Ponekad su te medicinske sestre riskirale svoje živote kako bi se brinule o ranjeniku, a također su nudile dobrotu vojnicima koji su bili daleko od njihovih domova.
Motiv Ruže ničije zemlje nepogrešiv je. Prikazuje žensku glavu u stilu stare škole koja nosi kapu ili frizuru s Crvenim križem u središtu. Općenito, postoji još jedan križ koji služi kao pozadina, a lice žene tipično je ugniježđeno u sredini ruže s dugim stabljikama. Iako je njegovo točno značenje donekle zamagljeno u posljednjih stotinu godina, dizajn i dalje zadržava svoje temeljno značenje kao simbol vječne zahvalnosti za skrbnike svijeta.
Komentari