Riječ Amen na kraju molitve ili kao izraz odobravanja ili slaganja ili nešto drugo? Pojavljuje se i na grčkom i na hebrejskom. No, u oba konteksta to nosi osjećaj svečanosti, a ne samo afirmacije.
Upotreba ove riječi također je prihvaćena u kršćanskom bogoslužju kao zaključna riječ za molitve i himne i izraz snažnog slaganja.
U judaizmu se Amen općenito koristi kao odgovor na blagoslov, ali se češće koristi i kao prihvaćanje bilo koje izjave.
U islamu je riječ Amin arapski oblik riječi Amen. U ovoj se religiji koristi sa istim značenjem kao u judaizmu i kršćanstvu.
Zapravo, riječ Amen dolazi od hebrejskog korijena "AMN" koji označava stabilnost i znači "neka bude tako", "slažem se" ili "neka bude tako". Dakle, kada izgovaramo riječ Amen na kraju molitve, molimo Boga da „neka bude kako smo se molili, molim vas“.
Postoje neki pronađeni slučajevi da se riječ Amen koristi i u Starom i u Novom zavjetu. Mnogo referenci u Starom zavjetu povezuje ovu riječ s pohvalom. Novozavjetni pisci također koriste riječ amen, neki od njih na kraju svojih poslanica, dok su je drugi također povezali s hvaljenjem, slavljenjem Boga i ukazivanjem na drugi dolazak i kraj vijeka.
U Novom zavjetu ima 52 amena u sinoptičkim evanđeljima i 25 u Ivanu.
Na vrlo značajan, a ipak neliteralan način, riječ Amen samo je izraz vjere. Obično se radi o tetovaži koja je napravljena stilom slova koji izražava nešto ozbiljno, iako može biti jednostavno i kurzivno, kao i ukrašeno i gotičko.
Komentari